Epilepsija kod dece je najčešći neurološki poremećaj u detinjstvu. Uzrok nastanka može biti različit kao i simptomatika. Epilepsija se javlja zbog abnormalnosti u sprovođenju impulsa iz nervnih ćelija mozga. Deca koja dobiju epilepsiju u mlađim danima mogu prerasti epilepsiju u tinejdžerskom dobu ali epilepsija može biti i doživotno stanje.
Kada se kod dece dijagnostikuje epilepsija, za roditelje je važno da razumeju o kakvoj bolesti se radi da bi mogli situaciju držati pod kontrolom i pomoći svom detetu na najbolji način. Postoji mnogo različitih vrsta epileptičnih napada od kojih neki mogu trajati par sekundi a neki i nekoliko minuta.
Kada je reč o simptomima, epi napadi se mogu manifestovati kao nekontrolisani pokreti (trzanje) ili suprotno, kao ukočenost (zbunjenost, zurenje u prazno). Kada dete doživi prvi epi napad potrebna mu je hitna medicinska pomoć i uspostavljanje dijagnoze.
Dijagnoza epilepsije kod dece
Epilepsija kod dece utvrđuje se na osnovu detaljnih medicinskih ispitivanja koja uključuju istoriju bolesti odnosno istraživanje i proveru činjenica o trudnoći, porođaju, postojanju epilepsije u porodici, ranije povrede glave, infekcije mozga i drugo.
Takođe, utvrđuje se detaljni prikaz napada odnosno ponašanje deteta prilikom napada, njegovo trajanje i druge ekspresije. Rade se testovi krvi, kao i detaljan fizički pregled uključujući ispitivanje mentalnih i neuroloških funkcija, testiranje mišićne snage, refleksa i čula.
Radi određivanja vrste napada i procene verovatnoće da li će se napadi ponavljati radi se Elektroencefalografija (EEG) i magnetna rezonanca (MRI).
Kada je detetu dijagnostikovana epilepsija, važno je da roditelji sarađuju sa lekarima jer definisanje vrste napada ima veliku ulogu u određivanju lečenja. U tom smislu roditeljima se često savetuje da snime epi napad kod svog deteta jer ti snimci mogu biti od velike pomoći.
Šta roditelji treba da znaju
Epilepsija kod dece zahteva praćenje i kontrolu. Uloga roditelja u praćenju napada je od izuzetne važnosti. Pre svega, treba znati da se epi napada mogu podeliti u 4 faze. To su:
Prodrom – ponašanje ili osećanja deteta satima ili danima pre napada.
Aura – upozorenje ili početak napada.
Iktus – napad.
Postiktus – faza posle napada.
Roditelji treba da zabeleže šta se dešava sa detetom u svakoj fazi, odnosno šta je dete radilo pre napada, da li je došlo do promene raspoloženja ili ponašanja, da li je postojalo upozorenje neposredno pre napada ili se on desio bez upozorenja.
Kada napad nastupi, treba zabeležiti datum, vreme napada i ponašanje deteta za vreme napada. To uključuje informacije da li je dete bilo svesno, budno, sposobno da govori i razume, razmišlja, pamti.
Takođe, beleži se i njegov izraz lica, tonus mišića, pokreti, hodanje, boja kože, gubitak kontrole nad bešikom i crevima. Od izuzetne važnosti su i podaci koliko je napad trajao i dužina oporavka nakon napada.
Radi pravilnog vođenja evidencije, roditelji mogu nabaviti poseban priručnik koji im može pomoći u beleženju važnih informacija.
Lečenje epilepsije kod dece
Epilepsija se drži pod kontrolom lekovima. Međutim, treba imati u vidu da je epilepsija složeno stanje, da svako dete drugačije reaguje na lečenje i da ne postoji jedinstveni tretman za svu decu.
Pre svega, treba znati da lekovi imaju preventivni efekat, oni sprečavaju nove napade ali ne leče uzrok napada. Neki lekovi imaju neželjene efekte od kojih je najčešća pospanost koja vremenom može proći kada se dete navikne na lek.
Epilepsija kod dece, odnosno uzimanje određenih lekova može uticati na poremećaj raspoloženja i učenja, glavobolju i druga fizička stanja.
Neki lekovi imaju mnogo ozbiljnije nuspojave kao što su promene u funkciji koštane srži ili jetre. Ukoliko terapija lekovima ne daje željene rezultate, druge opcije uključuju operaciju mozga, odnosno tretmane stimulacije mozga.
U nekim slučajevima mogu pomoći i dijetetske terapije. Nekoj deci u sprečavaju napada pomaže modifikovana Atkinsova dijeta, ketogena dijeta ili ishrana sa niskim glikemijskim indeksom.
Lečenje traje dok lekar ne proceni da je dete spremno da prekine terapiju. Najčešće se lekovi postepeno smanjuju a nakon određenog vremena, ukoliko dete dobro reaguje moguće je i njihovo ukidanje.
Dakle, kada je u pitanju epilepsija kod dece, uloga roditelja je jako važna, ponašanje deteta i njegovo zdravstveno stanje treba pomno pratiti uz redovne konsultacije sa lekarom.